| 1 | Jā Sīn. | |
| |
| 2 | Tako Mi Kur'ana mudrog, | |
| |
| 3 | ti si, uistinu, poslanik, | |
| |
| 4 | na Pravome putu, | |
| |
| 5 | po objavi Silnoga i Samilosnoga, | |
| |
| 6 | da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan! | |
| |
| 7 | O većini njih se već obistinila Riječ – zato oni neće vjerovati. | |
| |
| 8 | Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka – zato su oni glava uzdignutih, | |
| |
| 9 | i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili – zato oni ne vide, | |
| |
| 10 | i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni neće vjerovati. | |
| |
| 11 | Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur'an slijedi i Milostivoga se boji, iako Ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom! | |
| |
| 12 | Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali. | |
| |
| 13 | Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici; | |
| |
| 14 | kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: "Mi smo vama poslani!" – | |
| |
| 15 | "Vi ste ljudi kao i mi" – oni odgovoriše – "Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite!" | |
| |
| 16 | "Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani" – rekoše oni – | |
| |
| 17 | "i dužni smo samo da jasno obznanimo." | |
| |
| 18 | Oni rekoše: "Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja od nas." | |
| |
| 19 | "Uzrok vaše nesreće je s vama!" – rekoše oni. "Zar zato što ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi." | |
| |
| 20 | I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: "O narode moj, slijedi one koji su poslani, | |
| |
| 21 | slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu! | |
| |
| 22 | Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti? | |
| |
| 23 | Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, | |
| |
| 24 | a ja bih tada bio u pravoj zabludi; | |
| |
| 25 | ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!" | |
| |
| 26 | I reći će se: "Uđi u Džennet!" – a on će reći: "Kamo sreće da narod moj zna | |
| |
| 27 | zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!" | |
| |
| 28 | I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili; | |
| |
| 29 | samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli. | |
| |
| 30 | O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se nisu narugali. | |
| |
| 31 | Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije, | |
| |
| 32 | a svi oni biće zajedno pred Nas dovedeni. | |
| |
| 33 | Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu; | |
| |
| 34 | Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde – i činimo da iz nje izvori izviru – | |
| |
| 35 | da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njihove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni? | |
| |
| 36 | Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju! | |
| |
| 37 | I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku. | |
| |
| 38 | I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg. | |
| |
| 39 | I Mjesecu smo odredili položaje; i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut. | |
| |
| 40 | Nit' Sunce može Mjesec dostići nit' noć dan prestići, svi oni u svemiru plove. | |
| |
| 41 | Dokaz im je i to što potomke njihove u lađama krcatim prevozimo | |
| |
| 42 | i što za njih, slične njima, stvaramo one na kojima se voze. | |
| |
| 43 | I ako želimo, Mi ih potopimo, i neće im spasa biti, neće se izbaviti, | |
| |
| 44 | osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka određenog uživali. | |
| |
| 45 | A kad im se rekne: "Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i onoga što vas čeka da biste pomilovani bili…" | |
| |
| 46 | I ne dođe im nijedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni leđa ne okrenu. | |
| |
| 47 | A kad im se kaže: "Udjeljujte od onoga što vam Allah daje" – onda nevjernici govore vjernicima: "Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!" | |
| |
| 48 | I govore: "Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?" | |
| |
| 49 | A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti, | |
| |
| 50 | pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti. | |
| |
| 51 | I puhnuće se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti, | |
| |
| 52 | govoreći: "Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?" – "Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!" | |
| |
| 53 | Biće to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti. | |
| |
| 54 | Danas se neće nikome nepravda učiniti i vi ćete, prema onom kako ste radili, nagrađeni biti. | |
| |
| 55 | stanovnici Dženneta uživaće toga dana u blagodatima veseli i radosni, | |
| |
| 56 | oni i žene njihove biće u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni, | |
| |
| 57 | u njemu će imati voća, i ono što budu željeli. | |
| |
| 58 | "Mir vama!" – biće riječi Gospodara Milostivog – | |
| |
| 59 | "a vi, o grješnici, danas se odvojite!" | |
| |
| 60 | O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: "Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni, | |
| |
| 61 | već se klanjajte Meni; to je Put pravi. | |
| |
| 62 | On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?! | |
| |
| 63 | Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo, | |
| |
| 64 | pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!" | |
| |
| 65 | Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onome što su radili svjedočiti. | |
| |
| 66 | Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put pošli, kako bi vidjeli? | |
| |
| 67 | A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otići niti se vratiti. | |
| |
| 68 | Onome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar oni ne razumiju? | |
| |
| 69 | Mi poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka – Kur'an jasni, | |
| |
| 70 | da opominje onoga ko ima pameti, i da zasluže kaznu nevjernici. | |
| |
| 71 | Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici | |
| |
| 72 | i da smo im dali da se njome služe – na nekim jašu, a nekima se hrane, | |
| |
| 73 | i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni, | |
| |
| 74 | već pored Allaha druge bogove prihvaćaju u nadi da će im oni na pomoći biti; | |
| |
| 75 | oni im, međutim, neće moći pomoći, a oni su njima poslušna vojska. | |
| |
| 76 | I nek te ne žaloste riječi njihove; Mi, doista, znamo i ono što kriju i ono što pokazuju. | |
| |
| 77 | Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik, | |
| |
| 78 | i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: "Ko će oživiti kosti kad budu truhle?" | |
| |
| 79 | Reci: "Oživiće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio, | |
| |
| 80 | Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete." | |
| |
| 81 | Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući; | |
| |
| 82 | kada nešto hoće, On samo za to rekne: "Budi!" – i ono bude. | |
| |
| 83 | Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti! | |
| |
